Cacio e Pepe
1. U manju posudu u kipućoj i zatim posoljenoj vodi staviti kuhati tjesteninu.
2. U tavi na srednje slaboj vatri tostirati papar u zrnu dok ne pusti ulja, zamiriše i promijeni boju. (ne smije zagoriti, tavu lagano zakretati).
3. Pustiti papar da se ohladi te ga na grubo samljeti u mlincu ili u mužaru.
4. Dodati vodu od kuhanja tjestenine na ispravnoj temperaturi (temperaturu 60-80C) u naribani pecorino. Potrebno dobiti emulziju vode i sira u kremasti umak.
5. Dodati papra te tjesteninu promiješati.
6. Zagrijati tanjure te nakon serviranja po želji posuti s još pecorina i papra.
VIDEO UPUTA
Podrijetlo jela “Cacio e pepe” također se može pratiti unatrag do pastira koji su lutali Apeninskim planinama središnje Italije, uključujući regiju Lazia i regije Abruzzo. Ti su pastiri trebali hranu koja je trajna, bila laka za pripremu i napravljena od sastojaka koje su mogli nositi: sira (cacio) i crnog papra (pepe).
Pecorino Romano, tvrdi, slani sir od ovčjeg mlijeka, bio je osnovni prehrambeni proizvod za te pastire. Bio je izvor proteina i način za konzerviranje mlijeka. Crni papar, koji je bio vrijedan i ponekad korišten kao valuta, dodavao je okus i očuvanje jednostavnim obrocima.
S proširenjem tjestenine kroz Italiju, posebno nakon ujedinjenja Italije u 19. stoljeću, cacio e pepe je evoluirao iz jednostavne smjese sira i papra u umak za tjesteninu. Tradicionalno se koristi tonnarelli, što je slično špagetima ali s kvadratnim presjekom, iako se danas često koriste špageti.
U Rimu, cacio e pepe nije samo jelo, već simbol gradske kulinarske baštine, uz druge paste poput carbonare, amatriciane i gricie. Služi kao primjer filozofije “manje je više” u talijanskoj kuhinji.