Carbonara
1.Na srednje slaboj vatri istopiti očišćeni od papra i kože guanciale sa svih strana (okretati povremeno). Nakon što se istopi izvaditi iz ulja a ulje sačuvati za kasnije.
3. U dobro posoljenoj vodi skuhati tjesteninu al dente.
2. Naribati pecorino romano , dodati jaja i svježe mljeveni papar te zamješati smjesu.
4. Skinuti sa vatre vodu od tjestenine a tjesteninu prebaciti u širu posudu.
5. Posudu s tjesteninom staviti na posudu gdje se kuhala tjestenina (ne smije dodirivati vodu, samo paru).
6. Ubaciti ulje u tjesteninu te promiješati, ubaciti smjesu pecorina-jaja-papra te miješati dok ne dobijete dobru kremu- ubaciti malo škrobne vode od tjestenine te ponovno promiješati dok ne dobijete kremastost kakvu želite.
7. Nakon serviranja tanjura dodati svježeg mljevenog papra te još pecorina po želji.
8. Nazovi prijatelja, reci da si spreman/a na dvoboj. 😉
VIDEO UPUTA
Možda svjetski najpopularnije talijansko jelo nakon pizze. Zašto? Vjerojatno zato što je comfort food bogat kalorijama i pravo malo gastronomsko remek djelo koje niti namirnicama niti potrebnim vremenom za pripremu nije zahtjevno. To je jelo koje ističe jednostavnost i bogatstvo talijanske kuhinje, gdje nekoliko sastojaka može stvoriti nešto iznimno ukusno.
Jedna popularna teorija sugerira da je carbonara izumljena tijekom Drugog svjetskog rata. Američki vojnici smješteni u Italiji donijeli su slaninu i prašak od jaja, koje su talijanski kuhari ili domaćice mješali s lokalnom tjesteninom. Ova teorija postulira carbonaru kao fuziju talijanske kulinarske tradicije s američkim sastojcima.
Druga teorija daje carbonari više autohtonog talijanskog podrijetla, sugerirajući da bi mogla potjecati od pastira u Apeninskim planinama Lacija. Ovi pastiri bi imali pristup jajima, sira (pecorino romano), crnom papru i guanciale (sušeno svinjsko meso) ili pancetti, što su primarni sastojci u tradicionalnoj carbonari.
Ime “carbonara” bi moglo poticati od “carbonaro”, što znači “spaljivač ugljena” na talijanskom, nagovještavajući podrijetlo među radnicima s ugljenom koji su trebali obilan obrok. Alternativno, ime bi moglo biti povezano s bojom jela, zbog puno papra koji se koristi sličnom ugljenu (carbon na talijanskom).
Ovo jelo danas često izaziva polemike kako se točno radi i s kojim namirnicama. Nažalost još uvijek možemo vidjeti primjere da se koristi vrhnje ili klasična panceta. Takvo jelo nažalost ne može pružiti vrhunski gastronomski doživljaj. Također, nedovoljno poznavanje naoko jednostavnog jela, koje svoje tajne krije u detaljima pripreme, može kreirati neimpresivno jelo bez obzira na kvalitetu namirnica koje se koriste.